Ako razmišljate o tome da počnete odlaziti biciklom na posao, možda je upravo ovo članak koji će vas pogurati u pravome smjeru.
Kao i uvijek kad smo početnici u bilo kojoj sferi, nakon trenutnoga entuzijazma, obično navale osjećaji sumnje. Mozak počinje proizvoditi negativne misli koje nas stopiraju; kao bujica počinju navirati svi potencijalni problemi i otegotne okolnosti zbog kojih eto, baš nikako nije pametno krenuti u realizaciju ideje. Većina ljudi osjeti strah i poželi odustati i prije nego je započela. I baš je to razlog zašto treba ustrajati! Barem kad je vožnja bicikla u pitanju.
Znam da ništa ne znam
Ukoliko nemate veće iskustvo u vožnji bicikla od onoga koje seže u daleko djetinjstvo, obično će se javiti strah baš u toj domeni: ali ja ne znam ništa o vožnji bicikla kao odrasla osoba. Dobra vijest je da ne trebate ništa znati! Osim voziti bicikl dakako.
Samo krenite! Vožnja bicikla nije filozofska disciplina niti vam treba položen tečaj i svjedodžba. Voziti bicikl u kasnijim godinama potpuno je jednaka vještina kao i u djetinjstvu – sjedneš i kreneš okretati pedale. Ostalo se odvija samo po sebi.
Nemam adekvatan bicikl
Jasno je kako postoji još jedan preduvjet osim poznavanja vještine vožnje, a to je posjedovanje bicikla. Mada, odmah ću sama sebi uskočiti u usta i reći kako čak ni to danas nije nužno. Ako živite u urbanome području gotovo sigurno na raspolaganju negdje blizu mjesta stanovanja imate javni gradski bicikl koji možete unajmiti za sitne novce. Možda je to najbolja varijanta za one koji koketiraju s idejom voženja bicikla na posao. Nekoliko dana uzmite gradski bicikl i osvijestite si kako se osjećate vozeći ga, sviđa li vam se, vidite li benefite i biste li mogli voziti bicikl (gotovo) svakoga dana. Ukoliko je osjećaj potvrdan, možete početi razmišljati o kupnji rabljenoga ili novog bicikla. Možda možete u obitelji ili među prijateljima pronaći nekoga tko posjeduje bicikl, ali ga ne koristi pa ga uzeti na posudbu, barem na neko vrijeme.
Ukoliko bicikl već posjedujete, ne razbijajte glavu time koji je model, za kakvu aktivnost ni koliko je star. Krenite. S vremenom ćete si osvijestiti je li taj bicikl najbolje rješenje za vas ili biste mogli uložiti novac u nešto sasvim drugačije.
Ne naglite, iako kupnja bicikla ne mora biti veliki financijski izdatak, posve je nepotreban ako nismo zadovoljni kupljenim.
Imam bicikl, ali ne znam je li ispravan
Ovo je trenutak u kojem se zaista trebamo zaustaviti i ne biti traljavi. Sigurnost je apsolutni prioritet, a ona započinje s nama samima. Prva stvar koju morate napraviti jest napumpati gume i provjeriti kočnice. Bez toga neka vam ne pada na pamet izići u promet. Također, ukoliko ćete voziti rano ujutro ili kasno na večer ili pri smanjenoj vidljivosti, morate imati ispravna svjetla (sprijeda bijelo, otraga crveno). Dobro je i podmazati lanac, no ništa više od toga za početnika nije potrebno. Kad ste se uvjerili da je bicikl u voznome stanju namjestite visinu sjedala i isprobajte kako vam ide vožnja (bez brige, zar ne postoji izreka: To je kao vožnja biciklom, ne zaboravlja se).
Što ću odjenuti?
Još jedno pitanje koje se vrlo brzo nametne jest što odjenuti i obuti. Kao i u svemu u životu, potrebno je što manje komplicirati. Odjenite ono što vam je udobno i što inače nosite. Muškarcima je nešto lakše u ovom slučaju, ali pogledate li bicikliste u Amsterdamu ili Kopenhagenu vidjet ćete kako su oba spola odjevena u skladu s trenutnom modom. Bicikli se voze u balonerima i kaputima, širokim nogavicama, suknjama pa čak i štiklama. Svakako pazite da vam dijelovi odjeće ne zapinju za lanac, pedale ili kotače jer to može biti opasno, čak i fatalno.
Preporuka je da prve vožnje biciklom „odradite“ u jednostavnijoj odjeći i ravnim cipelama, potrebno je vrijeme dok se ne saživite s vašim novim prijevoznim sredstvom. Vremenom, sigurno ćete se početi osjećati slobodnije te ćete širiti izbor odjeće i obuće.
Ne nosite profesionalnu biciklističku odjeću i obuću! Ona se ne koristi u ove svrhe. Osim što ćete potrošiti novce i izgledati smješno kad dođete na odredište, bit će vam nepraktična. Svakoga dana ćete morati „guliti“ likru sa sebe i ponovno je navlačiti na kraju radnoga vremena. Vjerojatno ćete povremeno prije ili poslije posla morati svratiti u trgovinu, na plac, shopping centar ili nešto slično. Klepetat ćete cipelama i izgledati upadljivo. Uobičajena odjeća je savršeno dobra za ono što planirate raditi.
Kojim putem ću ići?
Odlično pitanje! Pitanje koje me najviše mučilo prije nego sam se okuražila na ovu avanturu. Ali odgovor na ovo pitanje je najljepše moguće: kojim god želim!
I to je najbolji dio priče vezan uz vožnju biciklom, neizmjerna sloboda. Dok smo kao vozači automobila ograničeni cestama i parkirnim mjestima, kao i računicom gdje je najmanja gužva u određeno doba dana, gdje imam veću šansu za pronaći parkiralište, do koliko sati moram stići da ga uopće pronađem, u slučaju vožnje bicikla situacija se pojednostavljuje.
Prestajem biti rob prometa, gužvi i ograničenoga prostora za parking. Odjednom imam slobodu istraživati nove puteve kojih je beskonačno mnogo, mogu otkrivati dijelove grada koje do sada nisam ili možda njima nisam prošla godinama. Na posao mogu jednom rutom, s posla drugom, a sutra opet trećom ili četvrtom. Na odredište dolazim točno tamo gdje ono jest, ne parkiram se pa hodam još 5 ili 10 minuta kako bih stigla na cilj.
S vremenom rute dolaze spontano, osmišljavate ih u vožnji. Kao početniku, preporučila bih vam da ipak razmislite što bi bilo optimalno, barem prvih nekoliko dana, kasnije će te se sigurno osloboditi i o ovome više nećete razmišljati.
Još nešto zapamtite. Nije ista stvar sudjelovati u prometu kao vozač automobila, pješak ili biciklist. Mada u različitim ulogama idete ka istome cilju, u sve tri varijante koristit ćete različite rute koje će vjerojatno povremeno preklapati, ali uglavnom će biti drugačije. U svakoj ulozi tražite optimum.
Koliko vremena će mi trebati?
Nema univerzalnoga odgovora na ovo pitanje. Neki od vas će dobro procijeniti vrijeme, neki neće, i zato je savjet da prvoga dana ustanete ranije nego inače i krenete na posao ranije nego inače. Ili još bolje, dan prije, u slobodno vrijeme, odvozite zadanu rutu i upamtite koliko vremena je trajala vožnja. Dakako, budete li mijenjali rute mijenjat će se i vrijeme koje vam je potrebno, ali time se u početku ne zamarajte. Oslobodit ćete se i spontano uviđati koliko vam vremena treba.
Prije sam na posao uglavnom odlazila pješke, povremeno automobilom. Interesantno je kako mi biciklom treba manje vremena. Potpuno je jasno zašto mi je odlazak na posao kao pješakinji trajao dulje, ali ako vas čudi dio s automobilom, samo se sjetite da sam trebala uračunati stajanje u gužvi, semafore i kruženje na odredištu u potrazi za parkirnim mjestom, a još mi je nekoliko minuta trebalo da stignemo od automobila do radnoga mjesta. Bicikl mi je oslobodio dio vremena, a sačuvao veliku količinu živaca.
Bojim se prometa
I trebate se bojati! Strah je dobrodošao i sačuvat će vas od potencijalno kobnih posljedica. Najbolji savjet koji mogu dati jest zadržite određenu količinu straha zauvijek.
Grad u kojem živim ozloglašen je po nekulturnim vozačima (pješacima, biciklistima i vozačima romobila). Iako nikad nije bio oličenje prometne kulture, s vremenom se pretvorio u suvremenu varijantu Divljega zapada. S tom sviješću izlazim iz kuće svakoga dana, no taj strah ne treba biti kočnica jer u prometu smo i onako primorani sudjelovati. Odustanem li od vožnje biciklom neću si pretjerano povećati vjerojatnost da mi se ništa neće odgoditi.
Ono što mogu i svakako radim (u bilo kojoj ulozi u prometu) jest da poštujem pravila, radim u skladu sa svojim (vozačkim) sposobnostima i uvijek razmišljam za drugoga. Unaprijed predviđam što bi netko drugi mogao napraviti i dovesti me u opasnost. Takav me modus operandi do sada sačuvao od nezgoda i mislim da nema bolje prometne zaštite od toga!
Na mojoj ruti do posla nema biciklistički staza
Što da vam kažem – ni na mojoj. Samo jednim dijelom. Gradske vlasti, prošle ni sadašnje, nisu se pretjerano pretrgle da povećaju biciklističku infrastrukturu, uglavnom su usmjerena na bjesomučno građenje garaža. Je li to razlog da odustanemo od korištenja bicikla? Ni slučajno! Razlog je više da ustrajemo i s vremenom postanemo što brojnija skupina! Čvrsto vjerujem da, stvori li se kritična masa biciklista, možemo početi vršiti pritisak na odgovorne da svrnu pogled i na nas i konačno počnu razmišljati koje benefite od nas mogu imati. Umjesto garaža zelene površine, umjesto smoga čisti zrak, umjesto gužvi prohodne ceste.
Ne živim u gradu koji je ravan
Ni ja. Živim u gradu koji je geografski sve samo ne bike-frendly. I to se ne može promijeniti.
Stoga, bicikl ne mogu koristiti onoliko koliko bih željela, a to je 100% vremena. Jednostavno sam se pomirila s činjenicom da će mi za dobar dio gradskih ruta trebati automobil.
No, neka rješenja ipak postoje, samo treba biti kreativan. Vozeći bicikl stekla sam kondiciju tako da se ne bojim baš svake uzbrdice, jedan dio njih odvozim bez većih problema. Ako vam se ne da igrati na tu kartu, uvijek naravno možete uložiti u električni bicikl. Iako ih neki puristi ne vole i smatranju korištenje istoga varanjem, osobno nemam takav stav. Električni bicikl idealno je rješenje za brežuljkasta područja, preduge rute, ljude u poznim godinama ili one sa slabijim zdravljem. Na ravnome pedalirajte, uzbrdo si pomozite. Nema grijeha u tome. Također, električni bicikl će riješiti i problem potencijalnoga znojenja.
Bojim se da će mi netko ukrasti bicikl
Svi se bojimo krađe bicikla. Što je bicikl skuplji, bojimo se više. Stoga se nije loše ugledati na Europljane sa sjevera, za njih bicikl nije sredstvo materijalnoga dokazivanja nego isključivo alat. Poznate nizozemske bicikle nisu skupe ni otmjene, često su stare desetljećima i prenose se s naraštaja na naraštaj. Ako slučajno i ostanete bez takve bicikle nije smak svijeta. Budimo realni, takva bicikla vjerojatno i neće biti primarna meta kradljivcima.
Svakako bi bilo najsigurnije unijeti bicikl na radno mjesto odmah po dolasku. Neki od vas vjerojatno i mogu, mi ostali trebamo uložiti u kvalitetan lanac i bicikl zavezati na mjestu gdje se giba mnogo ljudi. Rizik od krađe je nemoguće u potpunosti eliminirati, no financijske štete vrebaju i kad su druga vozila u pitanju; je li vam se ikada dogodilo da ste po povratku na parking ugledali vaš automobil ogreban ili udaren? Meni nekoliko puta. Odlučimo li se za popravak i to ćemo financijski osjetiti.
Samo hrabro!
Nadam se kako vas je čitanje ovoga članka potaklo da pokušate uvesti divnu promjenu u vaš život. Osobito je važno ne vršiti pritisak na sebe, u početku možda nećete biti raspoloženi svakoga dana ići na posao biciklom, no razmislite o tome da prvih mjesec dana idete dva ili tri puta tjedno. Odaberite dane u tjednu i pokušajte se držati plana. Pratite kako se osjećate baš tih dana kada ste na biciklu, a kako kad ste došli automobilom ili javnim prijevozom. Vaš će vam organizam reći što mu se više dopada. Imam osjećaj kako biste se mogli zaljubiti u vožnju biciklom baš kao i ja samo ako si pružite priliku.
Samo hrabro!
Komentiraj