Svi koji (relativno) redovito koriste bicikl kao prijevozno sredstvo, a pri tom ne nose zaštitnu kacigu, često se susreću s ovim pitanjem. Nakon pitanja „Je li to električni ili obični bicikl?“, ovo je po učestalosti drugo pitanje koje dobivam.
Ne, ne nosim biciklističku kacigu. Većina ljudi koja postavlja ovo pitanje ne vozi bicikl i stoga (pretpostavljam) nije u obvezi biti upoznata sa Zakonom Republike Hrvatske koji je poprilično jednostavan i kaže kako su u obvezi nošenja vozači mlađi od 16 godina, a za nepoštivanje odredbe propisana je kazna od 30 eura. Kako odavno ne spadam u tu dobnu skupinu, kacigu ne moram nositi, što vrlo rado i ne činim.
Zašto vozači bicikla (osim ako pričamo o bilo kojoj varijanti sportske vožnje) ne vole nositi kacige? Bismo li ipak bili sigurniji da ih koristimo?
Osim dodatnoga troška, pokvarene frizure i obveze razmišljanja o još jednoj stvari, ima li znanstvenih dokaza o nepotrebnosti, možda čak i štetnosti nošenja iste?
Idemo vidjeti konkretne podatke, možda postanemo mudriji.
Različiti stavovi
Različite zemlje imaju različite norme kada je u pitanju ova tema. Čini mi se (ovo je posve subjektivno mišljenje) kako u Hrvatskoj nema mnogo fundamentalista koji krajnje rigorozno kritiziraju osobe koje ne nose zaštitne kacige; pretpostavljam da je razlog tome što smo kao društvo nažalost skloni fluidno shvaćati norme i ne volimo kad nam se govori da nešto moramo. No, nije u svim državama tako; u društvima koja nešto lakše prihvaćaju društvena pravila, ima mnogo osuda spram ove kategorije vozača. Nakon što čuju za prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao biciklist, prvo pitanje jest „Je li nosio kacigu?“. U nekim državama ju je nužno nositi, u nekima ne, ali ljudi začudo, uglavnom imaju stav o ovoj temi.
Povijest kacige
Povijest biciklizma nije kratka, izmjenjivale su se mnoge faze (ne)popularnosti, ali mi ćemo se u ovome trenutku zaustaviti na 70-e godine prošloga stoljeća i poznatu naftnu krizu. Nekako u isto vrijeme sve su popularnije teme na Zapadu ekologija i zdravlje (fitness). Mnogi se zbog navedenih razloga odlučuju na kupnju bicikla, što industriju potiče na osmišljavanje novih, bržih, praktičnijih modela. Proizvodnja bicikla i popratne opreme postaje unosan biznis.
Godine 1974. američka tvrtka MSR izrađuje prvu ozbiljnu biciklističku kacigu na svijetu. Vodi se računa o aerodinamici, nema obod kako ne bi ometala vidljivost vozaču, a u početku se prodaje isključivo u uočljivoj žutoj boji. Izgledom je nevjerojatno podsjećala na planinarsku kacigu, rađena je od glatke brizgane Lexan polikarbonatne plastike, a s vremenom se prodavala i u crveno-narančastoj boji. Dizajn nije predviđao značajniji ventilacijski otvor s toga je u njoj bilo jako vruće za vrijeme toplijih mjeseci.
MSR biciklistička kaciga – prva moderna biciklistička kaciga
Godine 1975. američka tvrtka Bell Sports (danas Bell Helmets) predstavlja prvu (ili drugu) modernu biciklističku kacigu i postaje izravna konkurencija MSR kacigi. Nosila je naziv Bell Biker i naslanjala se na tehnologiju korištenu u auto-moto sportovima. Iako su se kacige za biciklističku namjenu počele izrađivati još krajem 19. st. (u početku su to bili šeširi od spužvaste srčike tropskih biljaka), početkom 20. stoljeća unaprijeđene (izradom od punjenih kožnih traka), nisu pružale značajnu zaštitu. No vratimo se na Bell Biker kacigu iz 1975. godine. Izrađena od ekspandiranog polistirena (znanog kao EPS pjena), prvi puta pruža značajnu zaštitu vozaču zahvaljujući dobroj sposobnosti apsorpcije udarca. Koštala je 30 dolara, težila 468 grama, a postavila je standarde sigurnosti koji su i danas na snazi.
Komentiraj