U neizmjernoj buci tema kojima smo okruženi, jedna od glasnijih je svakako tema ekologije. Kao i mnoge druge i ova je kontroverzna, ali tema članka neće ići u tome smjeru. Mislim da je svima jasno kako je bicikl (iako ne u potpunosti ekološki način prometovanja) puno „čišći“ od automobila, ali vjerojatno većina nas ne zna u kojoj mjeri pomaže planeti Zemlji.
Je li prelazak na vožnju biciklom, koja sa sobom nosi i određenu količinu problema, vrijedan muke? Ili se samozavaravamo?
Krenimo redom.
Svatko od nas ostavlja svoj ugljični otisak
Popularni karbonski ili ugljični otisak, fraza koja označava količinu stakleničkih plinova, ponajviše ugljičnog dioksida (CO₂) i metana (CH₄), trag je koji svatko od nas ostavlja na dnevnoj bazi. Ne radi se samo o pojedincima nego industriji, korporacijama, globalnome prometu, turizmu itd. Svi podaci se mjere u tonama ekvivalenta CO₂ (t CO₂e). Ugljični otisak nam privlači pozornost posljednjih desetljeća zbog utjecaja na globalno zatopljenje. Upravo zato nije čudno što se politika, ali i nevladine organizacije sve više bave (nažalost još uvijek više deklarativno, a u nekim dijelovima svijeta ni to) ovim problemom.
S obzirom na kompliciranost teme, a i činjenicu da zahtjeva mnogo akademskoga znanja, mnogi pojedinci odbijaju razmišljati o ekologiji pa odabiru strategiju zauzimanja stavova u smislu globalno zatopljenje je laž ili mi obični ljudi i onako ne možemo ništa promijeniti. Baš iz toga razloga tim znanstvenika iz Ujedinjenoga Kraljevstva je pokrenuo web stranicu https://www.carbonfootprint.com/ koja nudi https://www.carbonfootprint.com/calculator.aspx tj. ugljični kalkulator u kojem, ispunjavajući besplatni upitnik, svatko od nas može doznati koliki otisak zapravo ostavlja.
S obzirom da podataka ne manjka, pogledajmo neke od statistika: prosječan Europljanin u godini dana proizvede 6,8 t CO₂. Podatak vjerojatno ne govori mnogo dok ga ne usporedimo, npr. s prosječnim Amerikancem koji u istoj godini proizvede 15,24 t CO₂. Kanađanin je još „produktivniji“ pa iza njega ostane 15,5 t CO₂. Jasno je kako stanovnici prostorno velikih, ekonomski snažnih, a onda još i hladnih zemalja ostavljaju puno više traga. Zanimljiv podatak na kraju ovoga dijela jest kako je svjetski prosjek 4,79 t CO₂. Statistike kažu kako najveći ugljični otisak ostavljaju pojedinci koji su vozači automobila, s toga je logično zapitati se: koliko točno vožnja biciklom smanjuje mrsku nam brojku?
Gdje su tu bicikli?
I tim pitanjem se netko bavio, između ostalog https://ecf.com/ (organizacija European Cyclist’s Federation osnovana 1983. godine) koja je 2011. napravila veliko istraživanje na način da je uračunala koliki je ekološki trošak izrade bicikla kao i kalorije koje vozač potroši pokrećući ga.
Promotrit ćemo četiri kategorije prijevoznih sredstava: bicikl, električni bicikl, autobus i automobil, a podaci su izraženi kroz jednoga putnika po kilometru. Istraživanje nam govori kako biciklist utroši 21g CO₂ po kilometru, 22 g vozač električnoga bicikla, 101 g putnik u autobusu te 271 g CO₂ po kilometru vozač automobila.
UN je na svojim stranicama koje se bave okolišem https://www.unep.org/ objavio studiju koja daje interesantnu perspektivu na ovu temu. Svaki put kad napravimo 7 km na biciklu uštedjeli smo 1 kg ugljičnoga dioksida. Ukoliko biciklirate istom rutom kao i vozač automobila uštedjet ćete 84% ugljičnih emisija što zvuči jako dobro.
Međutim, nepošteno se zaustaviti na ovome dijelu priče, reći kako je bicikl u potpunosti ekološki, ipak bi bila neistina. Sve što je industrijski proizvedeno ostavlja traga, bilo da je riječ o eklektičnom automobilu, biciklu ili tenisicama u kojima planiramo hodati (što je ekološki svakako najprihvatljivije). S toga, hajdemo doznati koliko traga u prirodi ostavlja naše omiljeno prometalo.
Kako bismo dobili što točnije podatke u izračun su ušli vađenje čelika, aluminija i sličnih sirovina, njihova obrada, proizvodnja i izrada okvira kao i komponenti bicikla, njezino sastavljanje te svi mogući troškovi logistike potrebne za proizvodnju i distribuciju do krajnjega kupca.
Prema autoru članka na stranici https://tuvalum.eu/ za proizvodnju gradskoga bicikla od čeličnoga okvira, težine između 17 i 20 kg, proizvede se 96 kg CO₂. To znači kako kilogram čelika u obradi proizvede 1,9 kg CO₂, a u slučaju puno češće korištenoga aluminija nastane 18 kg CO₂ po kg sirovoga materijala. Na stranicama World Economic Foruma iz 2024. godine iznesen je podatak kako „globalna aluminijska industrija doprinosi s oko 2% globalnih emisija stakleničkih plinova i ukupno 1,1 milijardu tona emisija CO₂,e godišnje.“
Ako bismo se, nakon pročitanih podataka, možda odlučili za uporabu karbona u izradi bicikla, uletjeli bismo u još veću zamku. Za izradu karbonskih vlakana potrebna je nafta, a proces proizvodnje troši ogromnu količinu energije, vode i generira mnogo otpada (do 30% karbonskih vlakana tijekom proizvodnje postaje neuporabljivo piše Tuvalum.eu). Ako pričamo o ugljičnome otisku, karbonski bicikl generira tri puta više CO₂ od onoga izrađenog aluminijem.
Da stvar bude gora, aluminij se može reciklirati i ponovno vratiti u uporabu. Karbon košta više novaca i energije za reciklažu nego proizvodnja novoga okvira! Informacija koje se vrijedno sjetiti prije kupnje novoga bicikla.
Električni bicikl je tema koja zaslužuje posebnu pozornost, ali posve je jasno da osim komponenti koje treba proizvesti za obje vrste bicikla, postoji otegotna ekološka okolnost u obliku baterije. O tome drugom prilikom.
| Vrsta transporta | Ugljični otisak |
| Bicikl | 21 gram CO₂ po prijeđenom kilometru |
| Autobus | 101 gram CO₂ po putniku po prijeđenom kilometru |
| Vlak | 202 grama CO₂ po putniku po prijeđenom kilometru |
| Automobil | 271 gram CO₂ po putniku po prijeđenom kilometru |
| Avion (Boeing 737) | 337 grama CO₂ po putniku po prijeđenom kilometru |
*Podaci Europske biciklističke federacije iz 2011. godine
Ima li bicikliranje smisla?
Kakav zaključak možemo izvesti nakon što smo doznali ove podatke? Je li bicikl ekološki način prometovanja?
Usprkos tome što i on, kao i sve proizvedeno našteti prirodi, valja se sjetiti kako joj on našteti samo jednom i to prilikom proizvodnje. Nakon toga, ako izuzmemo povremeni servis i zamjenu komponenti, proces korištenja jest u potpunosti neinvazivan.
Za razliku od automobila koji svakim paljenjem ostavlja posljedice, zadihani biciklist to sigurno neće. Štoviše, taj isti uspuhani entuzijast donosi mnoge benefite svome okruženju. Ali o tome u nekom drugom članku.
Komentiraj