Teško je odvojiti Nizozemsku od bicikla, a vjerojatno na spomen vožnje biciklom mnogima padne na pamet upravo navedena europska zemlja. Stav da se Nizozemci masovno koriste biciklom kao svakodnevnim prijevoznim sredstvom toliko se „uhvatio“ da nam ne pada na pamet postaviti pitanje od kada zapravo Nizozemci počinju aktivno koristiti bicikl na način kako to čine danas.
Kako bismo odgovorili na (ne)postavljeno pitanje, moramo se vratiti u ne tako daleku prošlost.
Nizozemska na zlu glasu
Godine 1971. u nizozemskom mjestu Helvoirt šestogodišnja djevojčica Simone Langenhoff poginula je vozeći se u školu biciklom. Udario ju je vozač automobila koji se kretao prebrzo. Njezin shrvani otac, po zanimanju novinar, objavio je članak pod nazivom Stop de Kindermoord (u prijevodu Zaustavite ubojstva djece). Vapaj oca prerastao je u pokret u kojem je ključna figura nizozemska, tada tek dvadesetogodišnja političarka i aktivistica Maartje van Putten. Odlučno je krenula u borbu protiv velike pošasti; naime, vjerovali ili ne, novinski napisi iz toga razdoblja jasno svjedoče kako je Nizozemska najnesigurnija zemlja za djecu u prometu u čitavoj Europi.
Zajedno s kolegama aktivistima organizirala je masovnu vožnju biciklom sve do kuće tadašnjega premijera. Zahtijevala je uvođenje nedjelje bez automobila barem jednom u mjesecu, a 1973. godine pokrenula je kampanju pod nazivom Zaustavite ubojstva djece potaknuta naslovom iz novina. Put je bio dug, posla je bilo mnogo, a neki od poteza poput blokiranja cesta vozačima automobila u vrijeme povratka s posla nisu svima najbolje sjedali. Zemlja koju danas smatramo rajem za vožnju biciklom u to je vrijeme bila u potpunosti „autocentrična“.
Naftna kriza
Iste godine kada je pokrenuta kapanja, na svjetskoj se sceni dogodilo nešto što je snažno utjecalo i na Nizozemce.
Zbog odluka OPEC-a uslijed političke krize na Bliskome istoku izbija naftna kriza koja poskupljuje cijenu crnoga zlata za nevjerojatnih 70% preko noći. Nizozemska vlada odgovara uvođenjem nedjelje bez automobila kako bi potaknula građane na štednju goriva, ali snalažljivim Nizozemcima nije trebalo dugo da se saberu i okrenu jednostavnome rješenju – masovno počinju voziti bicikle.
U narednim godinama politika također mijenja smjer; prestaje s rušenjem povijesnih gradskih jezgri kako bi se izgradile autoceste te se novci počinju ulagati u nove biciklističke staze, odvojene od automobilskoga prometa, u potpunosti sigurne za svih, pa tako i za djecu. Naftni šok je prošao, ali Nizozemci se na staro ipak nisu vratili. Štoviše, do te su mjere prihvatili vožnju biciklom da su danas svakako upravo bicikli jedan od najpoznatijih simbola toga europskog Kraljevstva.
Bicikl – simbol Nizozemske
Nizozemci su svjetski prvaci u posjedovanju bicikala po glavi stanovnika, 17 milijuna ljudi posjeduje 23 milijuna bicikala koje svakodnevno voze na više od 37 000 kilometara biciklističkih staza.
Ova priča svakako može pružiti ohrabrenje, pokazuje kako se u relativno kratkome roku može mnogo toga drastično promijeniti. Možda je upravo Pariz bio inspiriran nizozemskim obratom s kraja prošloga stoljeća. Vrijeme će pokazati tko će u budućnosti pokušati (i uspjeti) isto.
Komentiraj