Urbani biciklizam

Critical Mass ride ili Kritična masa, pokret je nastao prije mnogo desetljeća, a najkraće rečeno, izgledao bi kao otmica gradskih ulica od strane biciklista. Na jedan dan, biciklisti i oni koji se tako osjećaju iziđu na svojim „željeznim konjima“ i zauzmu prometnice. Cilj je osvijestiti okolinu, poglavito vozače automobila o svome postojanju u prometu, podsjetiti sugrađane kako nisu samo limeni ljubimci oni koji imaju pravo primata na cestama. Mada se infrastruktura i uvjeti vožnje biciklom razlikuju od grada do grada, od države do države, gotovo svi na svijetu i dan danas imaju slične probleme: nedostatak sigurnih mjesta za prometovanje.

Kako je sve započelo

U rujnu 1992. godine u San Franciscu grupica od oko 50-ak vozača okupila se nakon posla i odlučila provesti gradom s ciljem da se čuju njihovi problemi. Podijelili su letke, pozvali sugrađane na podršku, no naziv Commute Clot (prometni ugrušak) zbog negativnih konotacija vrlo su brzo zamijenili novim. Inspiraciju za ime Critical Mass dobili su zahvaljujući dokumentarcu Return of the Scorcher koji opisuje prometni fenomen iz Kine. Na križanjima gdje nije bilo semafora biciklisti bi se nakupljali u što većem broju, a potom, stvorivši kritični masu, prelazili bi cestu prisiljavajući automobile da se zaustave.

Američki izlazak na ulicu nije ostao usamljen događaj nego je pokrenuo lavinu sličnih događanja.

Nema vođe, nema specifičnoga plana, nema organizacije, nema plaćanja članarine; svakog posljednjeg petka u mjesecu okupe se zainteresirani i krene vožnja.

Sa zapada SAD-a pokret se proširio ostatkom države, a „preplivao“ je i kontinent te došao i kod nas u Europu. Preko 300 svjetskih gradova sudjelovalo je 2000-te godine u Kritičnoj masi.

U opreci spram lokalnih vlasti

Kako je pokret rastao, rastao je i otpor, prvenstveno politike. Horde neorganiziranih ljudi na biciklima koji pričaju o ekologiji i traže vlastiti prostor uglavnom nije dobro sjedao onima kojima je poruka od početka i bila upućena. Ponegdje su biciklisti čak bili uhićivani zbog kršenja zakona u prometu.

No, vrijeme je pokazalo kako ovakvi prosvjedi ipak nisu ostali bez ploda. Koliko god bili trn u očima struktura na vlasti u gradovima, mnogo se promijenilo od prve Kritične mase u San Franciscu. Na dnevnoj bazi svjedočimo povećanju i poboljšanju infrastrukture, ponegdje sramežljivo i (pre)sporo, negdje energično i brzo. Ali, slika gradova, barem na onim dijelovima planeta koje kulturološki nazivamo Zapad, mijenja svoju urbanu priču, a biciklisti postaju sve prepoznatljivi i uvaženiji sudionici prometa, u nekim urbanim cjelinama poput Amsterdama, Kopenhagena i najzad Pariza čak i njihovi simboli.

Kritična masa raste i dalje

Kritična masa uspjela je popularizirati ideju bicikla kao svakodnevnog urbanog prometala. Pokret je doživljavao svoje uspone i padove; u nekim ga je gradovima politika čak i prisvojila te se rado njime hvali kao npr. u Los Angelesu ili Londonu. U nekim gradovima je gubila na popularnosti, pa se opet dizala.

Svaka dekada nosi svoju priču i svoju energiju, ali temelj pokreta ostao je isti: i mi imamo pravo biti ravnopravni sudionici prometa, i mi imamo pravo na sigurnost. Vožnja biciklom nosi neizmjerne benefite za pojedinca i za grad. Pogledajte nas, imamo mnogo dobroga za reći.